Jedan od najtežih roditeljskih zadataka je razgovarati sa svojom djecom o teškim temama. Dovoljno je teško objasniti kako je medvjedića “pojela” perilica rublja ili zašto im je netko ukrao bicikl. Čini se nemogućim riječima izraziti doista velike probleme, kao što su nasilje, rasizam, droge i druge teške teme.
U doba tehnologije, mobitela, video prijenosa i 24-satnog izvještavanja vijesti, kada su čak i mala djeca izložena stvarno ozbiljnim pričama, važno je suočiti se s ovim izazovom. Rješavanje teških stvari čini djecu sigurnijom, jača vaš odnos s njima i uči ih o svijetu. Kada im pokažete kako skupljati i tumačiti informacije, postavljati pitanja i provjeravati izvore, oni postaju kritički mislioci.
Uvijek je tužno suočavati se s problemima koje svijet nije uspio riješiti. Ali ulaganjem znanja u vašu djecu, pokazivanjem suosjećanja i jačanjem njihovog karaktera, možemo im dati sve alate koji su im potrebni da bolje razumiju neke stvari.
Kada djeca saznaju za nešto strašno ili uznemirujuće kao npr. masovnu pucnjavu, samoubojstvo ili pornografiju putem nevinog Google pretraživanja, većinu roditelja preplavi grozan osjećaj. Uvijek je dobra ideja koristiti se djetetovu dob i stupanj razvoja kao vodič za započinjanje razgovora, jer manja djeca različito upijaju informacije od starije djece.
Npr. ako manjoj djeci kažete da je čudovište ispod kreveta, letjet će preko sobe da ih to čudovište ne zgrabi. 😀 Starija djeca vam više neće povjerovati. Razumijevanjem toga kako djeca doživljavaju svijet u svakoj fazi svog razvoja pomaže vam u pružanju informacija o nekoj temi na način koji je najprikladniji za njihovu dob. Zato najbolje procijenite kako vaše dijete reagira na informacije kako biste mogli odrediti koliko daleko možete ići.
Kako razgovarati o teškim temama s djecom u dobi od 2-6 godina?
Mala djeca nemaju dovoljno životnog iskustva da razumiju neke složene i teške teme. Također nemaju čvrsto shvaćanje apstraktnih pojmova te uzroka i posljedica. Budući da su njihovi odnosi oni s obitelji (mamom, tatom, braćom i sestrama) središte njihova svijeta, fokusiraju se na to kako stvari utječu na članove njihove obitelji. Vrlo su osjetljivi na emocionalna stanja roditelja i mogu se brinuti da su učinili nešto što ih je uznemirilo. Sve to objašnjenje velikih problema čini vrlo izazovnim. S druge strane, još uvijek vi upravljate njihovom medijskom izloženošću.
Držite vijesti podalje od djece. Izbjegavajte izlaganje male djece temama koje nisu primjerene njihovoj dobi isključivanjem ili utišavanjem TV-a, te odaberite medije koji su prilagođeni njihovoj dobi.
Uvjerite ih u nešto riječima i gestama. Recite npr: “Sigurni ste. Mama i tata su tu. Naša obitelj je sigurna.” Zagrljaji i maženje također čine čuda.
Obratite se osjećajima – svojima i njihovima. Recite npr: “U redu je osjećati se uplašeno, tužno ili zbunjeno. Ti su osjećaji prirodni i svi ih osjećamo.” Ili npr: “Uzrujan sam, ali ne zbog tebe.”
Saznajte što znaju. Vaša djeca možda neće dobro razumjeti problem. Pitajte ih što misle da se dogodilo prije nego što im date bilo kakvu sliku.
Pojednostavite. Za nasilni zločin, npr. recite: “Netko je upotrijebio pištolj da puca u ljude.” Za zločine iz mržnje recite: “Neke skupine ljudi još uvijek se ne tretiraju jednako ili pravedno.” Za silovanje: “Muškarac je povrijedio ženu.”
Pripazite na vlastite predrasude.Izbjegavajte opis nečije etničke pripadnosti, seksualnog identiteta, težine, financijskog statusa itd. osim ako to nije relevantno za problem.
Koristite rječnik, ideje i odnose koji su im poznati. Prisjetite se nedavne, slične situacije iz njihovih života s kojom se mogu poistovjetiti. Npr.: “Čovjek je nešto ukrao. Sjećaš li se kada je tebi netko ukrao loptu?”.
Kako razgovarati o teškim temama s djecom u dobi od 7-12 godina?
Budući da djeca u ovim godinama znaju čitati i pisati, češće su izložena sadržaju koji nije primjeren njihovoj dobi. Dok djeca stječu vještine apstraktnog razmišljanja, iskustvo stvarnog svijeta i sposobnost izražavanja, mogu se uhvatiti u koštac s teškim temama. Budući da se tinejdžeri odvajaju od svojih roditelja, ulaze u pubertet i neovisnije komuniciraju s medijima, dolaze u kontakt s nasilnim video igricama, pornografijom, uznemirujućim vijestima poput masovnih pucnjava i internetskim govorom mržnje. Moraju naučiti razgovarati o stvarima bez osjećaja srama ili nelagode.
U ovoj dobi djeca će vam još uvijek vrlo vjerojatno doći ako čuju za nešto zastrašujuće. Možda možete osjetiti žele li o nečemu razgovarati, ali ako oni to ne iznesu, nemojte misliti da morate razgovarati o teškim temama dok oni to ne zatraže.
Saznajte što znaju. Pitajte svoju djecu što su čuli ili razgovaraju li njihovi prijatelji u školi o nečemu. Na pitanja odgovorite jednostavno i izravno, ali pokušajte ne objašnjavati previše kako ih ne biste uplašili.
Stvorite siguran prostor za raspravu. Recite: “O ovim je temama teško raspravljati čak i odraslima. Hajdemo samo razgovarati. Neću se ljutiti i želim da slobodno pitaš što god želiš.”
Pružite kontekst i perspektivu. Djeca moraju razumjeti okolnosti oko nekog problema kako bi ga u potpunosti shvatila. Za masovnu pucnjavu možete reći: “Osoba koja je počinila ubojstvo imala je probleme u mozgu koji su mu zbunjivali misli.” Za zločine temeljene na rasi, recite: “Neki ljudi pogrešno vjeruju da su svijetloputi ljudi bolji od tamnoputih. Bez točnih informacija, ponekad počine zločine za koje misle da su opravdani.”
Odgovorite na njihovu znatiželju. Ako vaše dijete na internetu naiđe na materijal za odrasle, možda je vrijeme da pronađete sadržaj koji će mu omogućiti da uči o zrelijim temama, a da je primjeren njegovoj dobi. Recite: “Online pornografija je nešto što neki odrasli gledaju. Ali ne radi se o ljubavi ili romantici i može vam dati pogrešnu sliku o seksu. Ako želite naučiti više o seksu, mogu vam dati neke knjige i možemo razgovarati ako imate neka pitanja.”
Potičite kritičko mišljenje. Postavljajte otvorena pitanja kako biste potaknuli djecu da dublje razmišljaju o ozbiljnim temama. Pitajte: “Što ste čuli?”, “Što mislite o tome?” i “Zašto to mislite?”
Tražite pozitivne strane. Pokušajte biti optimistični. Recite: “Mnogi ljudi su se ponašali kao heroji na mjestu zločina.” Ili: “Pronađimo načine na koje možemo pomoći.”
Znamo svi da se djeca najbolje izražavaju kroz igru. Čiri-biri bajka je storytelling igra koja može vašu djecu potaknuti na iznošenje problema s kojima se susreću. Djeca često u karatkret likova unose osobine koje su im trenutno aktualne. Npr. dijete koje se nosi s vršnjačkim nasiljem može vam to kroz igru nesvjesno dati do znanja, jer će se možda njegov lik u igri ponašati nasilno.
Ukoliko se nose sa nekim strahom, npr. kao što je strah od potresa, možete kroz igru ispričati priču o tome kako bi se vaše dijete osjećalo sigurno.
