Magistra psihologije, Tajana Šekuljica Jurić svakodnevno radi s djecom kojoj je potrebna njezina pomoć. Razgovarali smo s njom o problemima s kojima se najčešće susreće.
Tajana je vesela i vedra psihologica, otvorenog uma i srca, koja s osmjehom na licu svakodnevno pomaže djeci da riješe svoje unutarnje nemire i probleme. Uzroci problema su različiti, a posljedice mogu biti i vrlo opasne. Pitali smo Tajanu par pitanja vezanih za neke svakodnevne teme među roditeljima i onima koji rade s djecom.
S kojim problemom se najčešće susrećete kod djece i što mislite koji je uzrok tog problema?
Problematika s kojom se najčešće susrećem je vezana uz neadekvatne okolnosti odrastanja djece, nezdrava okolina za pravilan psihofizički razvoj, razvoj dezorganizirane privrženosti djece i roditelja, psihopatologija roditelja koja ih onemogućuje u izboru adekvatnih odgojnih metoda i pristupa, različita simptomatologija kod djece.
Provode li današnja djeca previše vremena pred ekranima i kako to utječe na njih?
U radu s djecom, gotovo svakodnevno dolazim do informacija o tome kako je osnovni oblik provođenja slobodnog vremena kod djece upravo korištenje ekrana (mobitela, tableta, Play Stationa). Digitalna tehnologija većinom se koristi prekomjerno, djeca provode po nekoliko sati dnevno koristeći digitalne medije.
Ponekad, zbog prekomjernog korištenja digitalnih medija, djeca zanemaruju svoje obveze, opada im motivacija za školovanjem jer ono za djecu nije uzbudljivo poput igranja igrica i brze izmjene podražaja kakve susreću koristeći elektroničke medije. Posljedično se mogu očitovati teškoće u obrazovanju, razvojne teškoće, poteškoće u socijalizaciji, emocionalnom razvoju, razvoju samopouzdanja, slike o sebi.
Rezultati istraživanja provedenog na području Republike Hrvatske pokazali su kako nova digitalna tehnologija (tableti i smartphoni prvenstveno) nisu zastupljeni u velikoj mjeri među djecom predškolske dobi kao među djecom školske dobi. Ipak, ispostavilo se da roditelji ne poznaju dovoljno posljedice (bilo pozitivne ili negativne) digitalne tehnologije te da svoja uvjerenja o posljedicama korištenja istih temelje na intuitivnim umjesto na znanstvenim činjenicama.
Koliko često se u svom radu susrećete s depresivnom ili anksioznom djecom? Imate li neke statistike o tome?
Vrlo često, svakodnevno. Osim blaže simptomatologije depresivnog i anksioznog spektra, moram napomenuti da su sve češće situacije u kojima djeca očituju autodestruktivne i suicidalne tendencije. Takva djeca zahtijevaju psihijatrijski pristup, a često i bolničko liječenje. Istraživanja pokazuju da postoji gradacijski porast simptomatologije u općoj populaciji povezan s pandemijom Covid-19.
Imate li neki savjet za roditelje? Kako da provode vrijeme sa svojom djecom?
Rezultati istraživanja provedenih na uzorku djece u našoj zemlji pokazuju da je korištenje digitalne tehnologije u djece povezano s njihovim tjelesnim, socijalnim, emocionalnim i kognitivnim razvojem. Hoće li učinak korištenja digitalne tehnologije biti pozitivan ili negativan ovisi o vremenu koje dijete provodi u korištenju navedene tehnologije kao i okolnostima korištenja.
Dakle, roditeljima svakako savjetujem strogo ograničiti vrijeme koje djeca provode koristeći digitalnu tehnologiju. Nema potrebe da dijete svaki dan ima pristup elektroničkim medijima, a pogotovo je nepotrebno da provede nekoliko sati koristeći ih. Savjetujem kombinirati ograničeno i kontrolirano korištenje elektroničkih medija s drugim aktivnostima primjerenima za dob djeteta.
Za pravilan psihofizički razvoj djece, potrebno je omogućiti djeci različite mogućnosti za razvoj kreativnosti, uzročno-posljedičnog zaključivanja, odgovornosti, savjesnosti. U svoje slobodno vrijeme uvedite aktivnosti poput zajedničkih, obiteljskih šetnji prirodom, vožnje biciklom, igranja društvenih igara, ručno izrađivanje različitih predmeta (odlično utječe na razvoj kreativnosti i motoričkih vještina kod djece). Štetno je najveći dio razvoja navedenih vještina prepustiti elektroničkim medijima.
Naša zemlja postepeno prati svjetske trendove, a istraživanja diljem svijeta već ukazuju na alarmantne podatke. Školska djeca provode u prosjeku 8 sati dnevno gledajući u ekrane (TV, surfanje internetom, igranje igrica na različitim zaslonima).
“Potrebno je kontrolirati izloženost djece prekomjernim senzornim podražajima (brza izmjena slika, zvukova) koji usporavaju pravilan psihofizički razvoj djece.”
Tajana Šekuljica Jurić, mag. psych.
Potrebno je strogo kontrolirati sadržaje koje djeca gledaju, onemogućiti pristup sadržajima koji tematikom ne odgovaraju dobi. Također, potrebno je i strogo kontrolirati izloženost djece prekomjernim senzornim podražajima (brza izmjena slika, zvukova) koji na organizam djeluju kaotično i usporavaju pravilan psihofizički razvoj djece.
Imali ste priliku isprobati igrati se društvenom igrom Čiri-biri bajka, koje je vaše mišljenje o igri?
Igra daje odličnu mogućnost za provođenje slobodnog vremena s djecom na adekvatan način. Pruža mogućnost razvoja mašte i kreativnosti kod djece. Također, potiče kognitivni i verbalni razvoj djece jer zahtijeva osmišljavanje i verbalizaciju vlastite priče kako bi se igra mogla nastaviti dalje.
Igrajući igru, dijete je potaknuto razmišljati, tražiti rješenja, ali i slobodno osmišljavati i donositi odluke o daljnjem tijeku igre. Igra pozitivno utječe na usmjeravanje pažnje jer zahtijeva praćenje tijeka vlastite priče, ali i priče suigrača. Također, valja spomenuti da je igra jako lijepo ilustrirana, sastoji se od više različitih, šarenih dijelova. Raznolikost boja, slika i oblika mogu pobuditi interes kod djece.
Može li igra pomoći nekome vaše struke u radu s djecom?
Moj posao je takav da jedino što primjenjujem je psihotest i savjetovanje, ali ja radim sa težim slučajevima gdje je često potrebno i bolničko lječenje. Ipak, mogu reći da je funkcionalnost igre visoka jer je široko primjenjiva u svim područjima.
Neki dječji psihoterapeuti u svom radu koriste i terapiju pričom, kojom djeca kroz igru ispričaju ono što ih muči. Često likovima daju vlastite osobine i u scenarije unose ono što se njima događa u životu.
Važno je djeci posvetiti vrijeme, razgovarati s njima kako bi se eventualni problemi na vrijeme prepoznali i riješili. Tajana je već rekla da je jedna od njenih preporuka za kvalitetno provođenje vremena s djecom igranje društvenih igara. A Čiri-biri bajka je igra u kojoj sa svojom djecom možete pričati, pa možda vam kroz priču i indirektno ukažu na nešto što ih muči.
