Vaše se dijete vratilo kući u suzama jer je izbačeno iz igre? Jeste li čuli za sportaša koji je uzimao steroide kako bi pobjedio? Kako ste se osjećali kada ste bili posljednji izabrani u igri jer niste tako „dobri“ kao ostali?
Svi ovi događaji odražavaju našu zaokupljenost konkurencijom i natjecanjem. Konceptom koji je duboko ukorijenjen u obrazovanju, sportu, politici, pa čak i u obiteljima. Alfie Kohn, američki autor s područja dječje edukacije i roditeljstva, tvrdi da je svaka struktura pobjede ili poraza psihološki destruktivna i otrovna za naše odnose. Je li to doista tako?
Ironično je da igramo igre da bismo bili zajedno, a da svoje napore trošimo pokušavajući nekoga bankrotirati, uništiti njegove vojske, osvojiti svijet itd. – svi ciljevi koji stvaraju neprijateljstvo i razdvajaju nas. Koliko je samo suza proliveno nakon izgubljene partije u igri?
Suradnja i njene prednosti
Kako bismo izbjegli ovakve situacije, okrećemo se kooperativnosti, odnosno suradnji. Koncepti suradnje korisni su u školi, radu, igri, u osobnim odnosima i lako se razumiju u kontekstu igara. A evo i nekoliko prednosti:
Povezanost, podrška i pripadnost
Teško je zadržati pozitivne osjećaje prema nekome tko pokušava učiniti da izgubite. Povrijeđeni osjećaji i svađe često proizlaze iz natjecateljske igre. U zajedničkoj igri dijele se izazovi, otkrića i uspjesi. Naglasak je na sudjelovanju, prihvaćanju i radosti koju nam ta igra donosi. Na kraju je ipak važan vaš međusobni odnos. Djeca kroz kooperativne igre stječu čvršće veze s roditeljima, braćom i sestrama te prijateljima.
Timski rad i zajedničko donošenje odluka
Natjecanje otežava razmjenu naših vještina, iskustava i resursa jer je svaka osoba zasebno uključena u svoj cilj. U našim školama i na radnim mjestima studenti i zaposlenici često uče da jedni druge ne gledaju kao na potencijalne suradnike, već kao na protivnike, suparnike i prepreke vlastitom uspjehu. U timskom radu je uloga svake osobe važna i cijenjena, te se poštuje individualnost i njeguje briga za potrebe drugih. Izazov se prebacuje s nastojanja da budemo najbolji, na to da na svoj jedinstven način pridonesemo ostvarivanju zajedničkog cilja.
Otvorenost, povjerenje i sigurnost
Mnoge igre temelje se na tajnosti i zastrašivanju što rezultira time da se igrači osjećaju nesigurno, prevareno i povrijeđeno. U poslu ili igri se zapravo želimo osjećati sigurno, biti otvoreni i iskreni, te graditi povjerenje s ljudima koji nas okružuju. Suradnjom stvaramo pozitivnu atmosferu, jer se sudionici međusobno ohrabruju i podržavaju.
Samopouzdanje
Kooperativnost je povezana sa željom da naučimo više, emocionalnom zrelošću i snažnim osobnim identitetom. Sudionici često postaju fleksibilniji u svom razmišljanju iz čega na kraju proizlaze kreativna rješenja. Na kraju je rezultat veće samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti te osjećaj “mogu nešto promijeniti”.
“Kada tri osobe rade zajedno, svaka može biti učitelj u nekim aspektima.”
Konfucije
Blagostanje
Većina natjecateljskih situacija vrlo je stresna; mogućnost neuspjeha stvara uznemirenost, ako ne i potpunu anksioznost. Strah ili ljutnja nastali eliminacijom ili gubitkom često uzrokuju neugodnosti, napetost i neprijateljstvo, dok zajedničke aktivnosti nisu prijeteće i ne osuđuju. Suradnjom stvaramo atmosferu za opuštanje i temelj za istinsku, zdravu i bezbrižnu zabavu.
Naravno, ne želimo u potpunosti eliminirati natjecanje, ali važno je znati razliku između zdravog i nezdravog natjecanja. To je tema o kojoj ćemo pisati u sljedećem blogu.
Čiri-biri bajka je kooperativna igra koja djecu uči kako da zajedno dođu do cilja i poštuju tuđe ideje. 🙂
