Je li ikada vaše dijete gunđalo da se ne žele vratiti u školu nakon praznika?
Normalno je da se djeci nekada ne da ići u školu, no neka djeca toliko odbijaju ići u školu da to eskalira u značajniji psihološki problem. Otprilike 1-2% djece iskusi odbijanje škole. Postanu jako uznemireni zbog mogućnosti odlaska u školu i imaju dugotrajne izostanke. Ta će djeca ostati kod kuće iako roditelji ulažu sve napore kako bi ih natjerali da idu u školu.
Odbijanje škole obično se javlja nakon razdoblja izostanka iz škole, zbog bolesti ili praznika, ili velike promjene, kao što je polazak u novu školu ili prelazak iz osnovne u srednju školu. Djeca bi mogla odbijati ići u školu zbog straha od neuspjeha, obitelji koja se pretjerano zaštitnički ponaša ili je možda netko u obitelji bolestan, zbog mogućeg zlostavljanja u školi ili pak pritiska da moraju postići odličan uspjeh.
Što možete učiniti ako vaše dijete ne želi ići u školu?
U ovakvim slučajevima često se primjenjuje kognitivno bihevioralna terapija za poticanje opuštanja, suočavanje s tjeskobnim mislima i podršku u postepenom izlaganju strahu. Roditelji su također uključeni u terapiju zbog pomoći u strategijama podrške povezanim sa školom.
Što sve možete učiniti ako vaše dijete odbija ići u školu?
1. Zatražite pomoć
Škole i roditelji često čekaju da problem bude duboko ukorijenjen prije nego što nešto poduzmu. Nažalost, svaki propušteni dan iz škole utječe na akademski uspjeh, a kontinuirani izostanak povezan je i s ranim napuštanjem škole, emocionalnim poteškoćama i poteškoćama u ponašanju te lošom društvenom prilagodbom.
Zato, trebate reagirati odmah i ako je potrebno, potražiti stručnu pomoć.
2. Razmotrite moguće okidače
U vrijeme kada ste oboje mirni (ne u vrijeme školskog jutra), zamolite svoje dijete da vam opiše ključne izazove oko odlaska u školu. Zajedno ćete možda moći riješiti te probleme ili bar razviti plan za njihovo rješavanje.
3. Imajte ljubazan, ali čvrst pristup
Važno je pokazati ljubaznost i suosjećanje jer vaše dijete doživljava nešto uznemirujuće. To možete postići slušanjem dok govore o svojim brigama, pružanjem zagrljaja ili zadržavanjem smirenosti uslijed frustracije.
Pokažite suosjećanje, ali budite čvrsti u svojoj odluci da radite sa svojim djetetom na rješavanju problema. Recite mu npr: “Razumijem da je ići u školu teško. Zajedno možemo riješiti vaše brige, ali u školu moraš ići.”
4. Imajte rutine za dane koji nisu u školi
Napori da se potakne pohađanje škole djeteta često su ometeni pozitivnim poticajima za ostanak kod kuće. Npr. kod kuće mogu duže spavati, provoditi dan opuštajući se i gledajući TV, igrajući igrice, plus mogu dobivati više pažnje od strane roditelja.
Ako dijete ne ide u školu, uspostavite kućnu rutinu sličnu školi: ustanite i obucite se do vremena škole, ograničite pristup televiziji i internetu, ograničite vrijeme jedan na jedan s roditeljem, smanjite aktivnosti izvan kuće.
6. Uključite i ostale
Postavite jasna očekivanja svima: roditeljima ostale djece, školi i svim drugim uključenim stručnjacima, poput liječnika opće prakse vašeg djeteta. U školi se ta djeca često javljaju učiteljima s bezbrojnim fizičkim tegobama kao što su glavobolje i bolovi u trbuhu, a sve to je vrlo vjerojatno povezano s tjeskobom.
7. Zbližite se s djecom kroz igru
Uzmite društvenu igri Čiri-biri bajka i ispričajte priču kako Janko nije želio ići u školu, ali je na kraju shvatio da je škola super i sada ne propušta ni jedan dan u školi sa svojim prijateljima. Djeca kroz igru puno lakše prihvaćaju stvari i lakše vam se otvaraju po pitanju strahova i problema koji ih muče.
Iako su ovakve situacije neugodne za vas i vaše dijete, uz pravu podršku, vaše dijete može ostati u školskom okruženju i postupno povećati svoje sudjelovanje. Ključ su strpljenje, upornost i otvorenost za rješavanje problema.
