Nekim je roditeljima važnije da njihova djeca budu najbolja, nego što je to stvarno bitno samoj djeci. Oni ne samo da vrše prevelik pritisak na djecu, već mogu uzrokovati nepotreban stres i ostaviti ih da se osjećaju razočarano.

Zdravo i nezdravo natjecanje

Da bi zaštitili djecu od razočaranja, mnogi dobronamjerni roditelji proglašavaju svakoga pobjednikom ili skroz izbjegavaju natjecateljske situacije. No, je li polica puna trofeja za sudjelovanje zaista rješenje? Nije nužno. Stručnjaci za razvoj djeteta ističu da malo zdrave konkurencije može biti dobro za djecu. Osim što ih pripremaju za pobjede i poraze kasnije u životu, natjecateljske aktivnosti pomažu im da razviju važne vještine koje će koristiti i u odrasloj dobi, poput razvijanja empatije i upornosti.

“Natjecanje pomaže djeci da nauče da nisu uvijek najbolji ili najsjajniji oni koji su uspješni, već oni koji naporno rade i drže se toga”, kaže Timothy Gunn, pedijatrijski neuropsiholog. Tvrdi da djeca koja se uključuju u natjecanje stječu kritične socijalne vještine u interakciji s drugom djecom, istovremeno učeći vrijednost napornog rada i razvijajući samopoštovanje i samoefikasnost.

Ključno je osigurati da atmosfera potiče konstruktivno natjecanje. To nije uvijek nešto što vaša djeca mogu prihvatiti ili komunicirati s vama, pa imajte na umu kako reagiraju na natjecateljske situacije. Važno je da vi kao roditelj prepoznajete razliku između zdravog i nezdravog natjecanja.

 Ako su vaša djeca uključena u zdravo natjecanje, mogu:

– zatražiti ponovno sudjelovanje u aktivnosti

– znati pobijediti i izgubiti

– naučiti nove vještine

– uživati u poboljšanom samopoštovanju

Ako su vaša djeca uključena u nezdravo natjecanje, mogu:

– oduprijeti se sudjelovanju u aktivnosti

– lažirati bolest kako bi izbjegli aktivnost

– reći izravno da ne žele sudjelovati

– pokazati znakove depresije, anksioznosti, poteškoća sa spavanjem ili gubitak apetita – sve crvene zastavice koje zahtjevaju daljnju brigu

“Većina natjecateljske djece osjeća veliku anksioznost prije velike igre (ili testa), ali ne bi se trebali stalno brinuti do te mjere da to utječe na druga područja njihova života”

dr. Gunn

Primjer kako potaknuti zdravo natjecanje

Izgubiti u igri ili propustiti osvojiti glavnu nagradu nikome nije lako, ali vi imate moć pomoći svojoj djeci da pozitivno razmišljaju o natjecanju. Za početak, pomaže postavljanje nekog cilja, koji nije samo pobjeda, već nešto na što će se djeca usredotočiti. Pokušajte biti tu da podržite svoju djecu u njihovim izazovima i redovito jačajte poruku da je u redu izgubiti sve dok se trude.

Dr. Gunn vjeruje da je dio razvijanja zdravog natjecanja to što djeca uče da je njihov najvažniji konkurent njihovo ja. Imao je priliku primijeniti svoja uvjerenja u praksi kada se njegov petogodišnji sin osjećao poraženim nakon što je izgubio u utrci trčanja. Umjesto da se koncentrira na to da je njegov sin najsporiji u timu, fokus je usmjerio na otrčano vrijeme koje je bilo bolje nego prošli puta.

Tako ga je naučio da ne brine koliko brzo druga djeca trče, već da se samo utrkuje protiv sata. Kao cilj su postavili vrijeme u kojem mora pretrčati određene udaljenosti, tako da se njegova perspektiva promijenila iz natjecanja protiv ostale djece u natjecanje protiv sebe. Kao rezultat toga, dijete je nastavilo uživati ​​u vježbanju i trkama, iako je često bio posljednji.

Natjecanje u društvenim igrama

S društvenim igrama je malo drugačije. Igre poput “Čovječe ne ljuti se” ili “Monopoly” nisu strateške igre, već sve ovisi o tome koliko imaš sreće i koliko ćeš dobiti na kockici. Hoćeš li dobiti šesticu ili onaj broj koji ti treba da kupiš određeno polje. Kao primjer spominjemo ove igre, jer ih svi znaju i igraju. I tu djeca budu često ljuta i frustrirana ako izgube. I onda ti objasni čovjeku da se ne ljuti. 🙂

Ali zato postoje i kooperativne igre u kojima se surađuje i zajedno dolazi do cilja. U njima također postoji komponenta natjecanja, no usmjerena je ka tome da se igrači natječu protiv same igre, odnosno elemenata igre koji predstavljaju prepreke, a ne jedni protiv drugih. To im upravo skreće fokus s toga da oni budu najbolji i pobjednici igre, na to da nije najvažnije pobijediti nego je važno napredovati. One potiču na natjecanje u vidu usporedbe trenutnog rezultata tima s rezultatima prethodno odigranih partijama. Tako se igrači međusobno podupiru i razvijaju.

Kooperativne igre su odličan alat koji ima mnoge benefite za djecu u njihovom razvoju. O toj smo temi već pisali i možete pročitati ukoliko kliknete ovdje. Jedna takva društvena igra je i Čiri-biri bajka. 🙂