Znamo svi koliko je teško djecu potaknuti da zavole knjigu i čitanje, a pogotovo lektiru koja im se mnogo puta čini dosadna i nezanimljiva.
Jeste li kao djeca voljeli čitati lektiru? Mi možda i jesmo ponešto voljeli pročitati… 😀 Zamislite samo reakciju djeteta kojem u ruke date knjigu Robinson Crusoe, pa ju ono otvori i vidi 260 strana sitnih i zbijenih slova (ne znamo jesu li u novijem izdanju ubacili bar koju ilustraciju :D).
Šalimo se malo. Mi smo bili djeca koja su voljela čitati. Ali ne sjećamo se da je lektira bila nešto zabavno i kreativno. Točno se sjećamo cijele one šprance koju smo morali pisati u bilježnicu s debelim koricama. Od kratkog sadržaja do opisa likova.
Naravno, postoje djeca koja obožavaju čitati, ona koja čitaju i dodatnu literaturu. No što je s djecom koja baš nisu “na ti” s knjigama? Njima svakako treba dodatni poticaj kako bi zavoljeli knjigu i čitanje.
Postoji još jedna stvar. Neka lektira je djeci jednostavno nerazumljiva. Mogu čitati, ali na kraju ionako ne shvaćaju što su pročitali i koja je poanta. A knjige su izvor znanja i uče nas mnogim stvarima, usađuju nam vrijednosti. Iz bajki djeca mogu naučiti razne lekcije, te usvojiti mnoge životne i moralne pouke. Na taj se način izgrađuju kao osobe, te odrastaju u uspješne i pametne ljude.
Uzmimo za primjer “Priče iz davnina” naše najpoznatije spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. To su predivne bajke, ali ćemo se svi složiti da su zbog arhaičnog jezika kojim su pisane, djeci “teške” za čitanje. Pa kako onda lektiru učiniti zabavnom i zanimljivom?
Iz razgovora sa stručnim djelatnicima škola, saznali smo da škole i nemaju baš puno gotovih didaktičkih pomagala i edukativnih materijala koji bi im olakšali rad s djecom. No, tu uskaču svi ti divni, kreativni učitelji/ce i profesori/ce koji ulažu puno vlastitih sredstava i truda kako bi djeci nešto prikazali i objasnili na njima pristupačniji način. Pa tako je slučaj i s lektirom.
Svi redom su potvrdili kako djeca puno bolje reagiraju na drugačiji, odnosno kreativan pristup, jer im je zanimljivije kada nešto moraju sami izraditi. Uobičajeni pristup lektiri je djeci uglavnom dosadan, a koliko zapravo djeca vole čitati možete saznati iz ankete koju je sprovela profesorica Jasna Sudarić s učenicima drugog razreda srednje škole.
Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još bajki.
Albert Einstein
Iz ankete je vidljivo da učenici više vole kreativan pristup od standardnog, te su i sami predlagali načine na koje žele obrađivati lektiru. 75,4% njih odgovorilo je da ih kreativan način obrade lektire potiče na čitanje. 15,4% učenika smatra da čitanje uopće nije važno za današnje društvo, a 67,7% njih smatra da ne čitaju dovoljno. Samo 21,5% učenika se izjasnilo da voli čitati lektiru.
Postoji jedna Facebook grupa imena “Kreativni pristup lektiri”. Grupu je osnovala prof. dr. sc. Marina Gabelica koja je suatorica istoimene knjige. Tamo možete pronaći puno kreativnih ideja za obradu lektire koje učitelji/ce i profesori/ce dijele jedni s drugima.
Pa neke od odličnih primjera dijelimo i s vama (u grupi ih je puno više, ali nama ne stanu svi ovdje), jer tko kaže da ne možete isto napraviti i kod kuće? Ionako neki roditelji čitaju lektiru zajedno s djecom. 🙂
Lektira iz vrećice
Slike govore sve 🙂 I. B. Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića
“Često ulažem osobna sredstva kako bih djeci nastavu učinila što zanimljivijom, jer su to nove generacije učenika kojima puko frontalno predavanje nema smisla, čija je usredotočenost i pozornost sve manja, koji su izloženi svim mogućim medijima i čini im se kako sve znaju, a zapravo znaju sve manje i sve manje razumiju pročitano.”
Učiteljica Jasenka Matijević, OŠ August Šenoa, Osijek
Mini suvenirnica
Mini suvenirnica na temu lektire “Veli Jože” koja je povezana s Danima hrvatskoga jezika i Danom glagoljice i glagoljaštva.
Učiteljica Natalija Blažević Frlan, OŠ Kraljevica
Ključić oko vrata
- Moji ključići (kreativni zadatak) – Analiza romana na ključevima
- Pismena vježba – Traži se! Izrada tjeralice za provalnikom
- Informacijsko-komunikacijska tehnologija u nastavi – Otkrivanje pitanja ispod QR code-a
- Na satu likovne kulture izrada ključa od žice
“Sve za svoje sate izrađujem sama, osobno sam investirala u kamišibaj (malo japansko kazaliste) koje sam lani isprobala s učenicima u Družbi Pere Kvržice. Sada izrađujem listiće i materijale, a dio učenici kao dio kreativnog zadatka.”
Učiteljica Maja Pignar Mijović
Pčelica Maja
Kutija (6 ploha) s ilustracijama događaja za poticaj pričanja i povezivanja sadržaja. U skladu s tim je nastao i pano. 🙂
“Na satima gotovo nikako ne koristim tablete u radu s djecom jer smatram da im prezasićenost ekranima ne donosi baš nikakvu prednost, kako u radu, tako i u sveopćem psihofizičkom razvoju.”
Učiteljica Andrea Nikineva
Strip
Strip koji je nastao prema lektiri Crni mačak i Antigona
“Ovo nije jedini način kreativnoga pristupa. Do sada su izrađivali umne mape, plakate, kvizove, memorijske kartice te izrađivali virtualne izložbe i snimali svoje izlaganje. Veliki naglasak bio je rad u digitalnim alatima, iako im je to uvijek izbor.”
Profesorica Jasna Sudarić
Dnevnik Pauline P.
Učenici su trebali napisati svoj trodnevni dnevnik. Izradili su i lektirnu gatalicu s pitanjima o lektiri. Uz sve to su imali usmenu analizu i pripovijedanje sadržaja.
Nakon toga je učiteljica donijela i ostale knjige o Paulini ( Gorski dnevnik Pauline P., Skijaški dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P. i dr.) za koje nisu ni znali i oduševljeno su ih podijelili među sobom.
“Učenici se više trude ukoliko su zadaci za obradu lektire kreativniji. Pročitanost lektire lako je uočljiva, a klasični zadaci donijeli su prepisivanje kratkih sadržaja i nečitanje.”
Učiteljica Jagoda Vičević
Projekt Čitajmo lektiru zajedno
Čitajmo lektiru zajedno je razredni projekt kojem je cilj razvijanje čitateljskih interesa i kulture te osposobljavanje učenika za samostalno čitanje i primanje književnih djela. Tijekom cijelog prvog razreda učenici će lektiru obrađivati na satu uz pomoć učiteljice te će se tako poticati ljubav prema književnosti. Svakoj lektiri se pristupamo na drugačiji način. Ovdje je primjer Grimmovih bajki. Odabrali su bajku Matovilka.
Kroz tri školska sata :
- zajedno su napravili dvorac od stolova, stolica i deka
- izradili zastavice koje su zalijepili na stolice
- ugasili su svjetlo, zamračili učionicu i smješteni u dvorac slušali su bajku koju je učiteljica čitala osvjetljavajući knjigu baterijom
- nakon razgovora i analize obijali su crtež Matovilke i riješili labirint u kojem su pomogli princu pronaći put do Matovilke
- zajednički su brojali do 20 i spajali točkice od 1 do 20 da bismo dobili crtež koji su zatim obijali
- naučili su nove pojmove, potražili značenje i slike na internetu i nacrtali matovilac, princa, kulu i čarobnicu
- razgovarali su o osjećajima glavnog lika i crtežom prikazali kada je Matovilka bila sretna, tužna i iznenađena
- za kraj su od papira i malo vune izradili označivač za knjigu koju su plastificirali i koja će ostati kao lijepa uspomena na tu lektiru
“S obzirom na činjenicu da djeca sve manje čitaju bilo kakve knjige, a sve više vremena provode na digitalijama, s prošlom generacijom učenika došla sam na ideju da uvedem razredni projekt Čitajmo lektiru zajedno. Cilj projekta je razvijanje čitateljskih interesa i kulture te osposobljavanje učenika za samostalno čitanje i primanje književnih djela.”
Učiteljica Martina Medvecki, PŠ Bušetina
Čiri-biri bajka
Petaši su s profesoricom Danijelom sami osmislili i ispričali vlastitu bajku uz društvenu igru Čiri-biri bajka i tako se na zabavan način upoznali s pojmom i strukturom bajke. Nakon toga su ono što su ispričali, zapisali u bilježnice. Čiri-biri bajka je društvena igra koja sadrži sve elemente bajke i može poslužiti kao alat za obradu lektire na kreativan način. Također, igra ima preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
“Učenicima je stvaranje vlastitih priča i bajki odlična vježba izražavanja, komunikacije, stvaranja, pisanja i poštivanja strukture teksta.”
Profesorica hrvatskog jezika i informatologije Danijela Miklec, OŠ Stubičke Toplice
Mnogi stručni djelatnici u školama ulažu puno truda, vremena, a ponekad i vlastitih sredstava kako bi djecu zainteresirali za čitanje. Neke učiteljice su nam rekle da i roditelji ponekada skupljaju sredstva ukoliko žele nešto nabaviti za razred, jer edukativnih materijala i didaktičkih pomagala uvijek nedostaje. Također, svi se slažu da bi kreativan pristup u obrazovanju trebalo primjenjivati gdje god je to moguće.
