Strah je jedan od temeljnih osjećaja i ima veliku ulogu u dječjem razvoju. Kao roditelji se ponekad zabrinemo što se naše dijete nečeg boji, ali strah je sasvim normalan i predstavlja način na koji djeca razvijaju osjećaj za potencijalnu opasnost.
Dječji strahovi
Djeca se suočavaju s više strahova. Ovisno o njihovoj dobi, ti strahovi s mijenjaju i prolaze.
Bebe i mališani do 3 godine
Stranci – bebe prepoznaju i preferiraju svoje roditelje više no bilo kog drugog, a strah od odvajanja posebno je izražen nakon navršenih 6 mjeseci.
Glasni zvukovi – kako bebe još nemaju potpuno razvijen sluh, glasni zvukovi mogu ih natjerati na plač.
Kostimi – ljudi u kostimima mogu zbuniti dijete, jer se do sada još nije susrelo s takvom “pojavom” pa im se to može činiti potencijalno opasnim.
Bitno je da u ovoj dobi djetetu bude ugodno. Ako se nečeg uplaši, primite ga i ponavljajte mu da ste tu i kako mu se ništa neće dogoditi. Također, ako ćete raditi nešto bučno, prije toga upozorite dijete na to.
Djeca 3-4 godine
Životinje – djeca u ovoj dobi razvijaju razne ideje i scenarije u glavi što bi im ta životinja mogla napraviti. “Hoće li me pojesti?” “Hoće li mi odgristi nogu s tim velikim zubima?”
Mrak – sada više djeca ne žele spavati u potpunom mraku. Žele vidjeti što se oko njih nalazi i često neke sjene zamjene za neko čudovište. 🙂
Promjene – djeca sada uče kako sve oko njih funkcionira i navikli su na rutine pa ih svaka promjena kao što je npr. razmještaj namještaja može uznemiriti.
Nikako ne izbjegavajte stvari kojih se djeca boje. Ako je to npr. pas, uzmite dijete u ruke da se osjeća sigurno, ali ostanite kraj psa još koju minutu kako biste mu pokazali da pas nije opasan. Ako izbjegavate stvari kojih se dijete boji, taj strah neće nestati, a na vama je da se dijete osjeća ugodno u svom okruženju.
Predškolarci 5-6 godina
Ljutnja – u ovoj dobi se djeca boje ljutnje roditelja, odgajatelja ili nekog starijeg iz svoje okoline. Odnosno, boje se posljedica ako pogriješe.
Ozljede i bolesti – više ne pomaže samo poljubac na bolno mjesto, jer sada su djeca svjesnija svih opasnosti koje ih okružuju.
Noćne more – dijete još uvijek pokušava shvatiti što je “stvarno”, a što nije. Ako imaju ružan san mogu misliti da se to doista dogodilo. Ovo je normalna stvar u procesu dječjeg razvoja, pa tako u ovoj dobi možete primijetiti povećanu aktivnost pretvaranja i igranja uloga.
Imajte razumijevanja i dajte objašnjenja. Ako npr. dijete ima noćnu moru, objasnite kako to nije stvarno, već da to njegove misli samo sanjaju noću. Nemojte samo reći “nije to ništa”, jer s time šaljete poruku da je to nevažno ili pogrešno, te dijete može kasnije imati problem s izražavanjem negativnih emocija.
Djeca 7+
Iznenadne tragedije – u ovoj fazi je dijete već poprilično svjesno svega što npr. Uči u školi, ali još uvijek ne može neke događaje u potpunosti razumjeti. Ako čuje na vijestima o nekoj nesreći, oluji ili sl. Može pomisliti da se to događa u njihovom dvorištu.
Bolest ili smrt roditelja – koliko god morbidno bilo, djeca počinju shvaćati da nismo besmrtni i pojavljuje se strah od gubitka najvažnijih osoba u njihovom životu.
Strašne stvari – duhovi, vještice, čudovišta… djeca imaju bujnu maštu. 🙂
Sada su već djeca dovoljno velika da s njima razgovarate o strahovima i objasnite im zašto se nečega ne bi trebali bojati.
Kako se nositi s dječjim strahom
- Prije svega, morate sami sebi priznati da dijete ima strah i nikako to ignorirati
- Ohrabrujte dijete oko suočavanja sa strahom, no budite pažljivi i nikako ga ne tjerajte da radi nešto što ne želi
- Kada dijete odluči učiniti nešto čega se boji, uskočite u pomoć tek kada vidite da ga je obuzeo strah
- Pohvalite dijete kada se suočava sa svojim strahom i nikako nemojte kritizirati to što se boji
- Izbjegavajte svoje dijete nazivati uplašenim ili sramežljivim
- Razgovarajte o strahovima kroz priče
Terapija pričom
Storytelling, odnosno pripovijedanje je prirodna metoda podučavanja i učenja. Djeca uče iz priča, odnosno mi ih podučavamo pričajući im priče. Hajdemo na to gledati kao alternativni oblik komunikacije. Puno puta ste djetetu pokušali nešto objasniti, ali nikako da vas posluša. Ili mu želite neku situaciju objasniti na njemu prihvatljiv način – da, to bi moglo upaliti.
Posljednjih se dana gotovo svi suočavamo sa strahom. Puno se o tome priča. Neki od nas se boje više, neki manje. No, strah je normalna pojava, koja je u nekom obliku svakodnevno prisutna u nama. Mnogi se pitaju kako razgovarati s djecom o njihovim strahovima. Hoćemo li im znati dati potrebnu zaštitu i pomoći im da pobjede svoj strah.
Jedan od načina koji vam može pomoći je pričanje priča. Znamo, mislite kako je teško smisliti super priču ili da niste dovoljno kreativni i maštoviti. Ne brinite, to je nešto što se vježba i uči. No, kakvi god pripovjedači bili, uvijek unaprijed pripremite scenarij za svoju priču.
Pa evo nekoliko koraka koji će vam pomoći u organizaciji priče:
- Smjestite svoje dijete u priču. Dajte mu samo neko drugo ime, može slobodno biti i neka životinja. Bitno je da njegove osobine na početku priče opišete kao pozitivne i kažete što voli raditi, gdje i s kim živi…
- Zatim pričate o problemu s kojim se vaš lik susreće. Ispričajte to na neki zabavan i zanimljiv način. Ovaj dio bitno je završiti s time da nitko ne zna kako taj problem riješiti
- U idućem dijelu, lik i njegova obitelj zajedno traže rješenje. Sada u priču uključujete nekog trećeg. Neka to bude neki mudri lik, možda netko tko je vašem djetetu aktualni uzor ili idol. Taj lik je zapravo “spasitelj” ili pomoćnik.
- U ovom dijelu ispričate kako je vaš lik postao svjestan svog problema i započeo s procesom promjene
- I u zadnjoj fazi priče, ispričate kako taj lik živi sada i kako je riješio svoj problem
U idućem blog postu će vas čekati primjer priče koju ćemo ispričati/odigrati s djecom kroz Čiri-biri bajku. 🙂
