{"id":4384,"date":"2021-02-16T14:24:32","date_gmt":"2021-02-16T14:24:32","guid":{"rendered":"https:\/\/ciribiribajka.com\/?p=4384"},"modified":"2021-03-02T09:16:36","modified_gmt":"2021-03-02T09:16:36","slug":"kako-kroz-igru-osmisliti-i-ispricati-vlastitu-pricu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/kako-kroz-igru-osmisliti-i-ispricati-vlastitu-pricu\/","title":{"rendered":"Kako kroz igru osmisliti i ispri\u010dati vlastitu pri\u010du?"},"content":{"rendered":"

Pripovijedanje je najstariji oblik u\u010denja i djeca kroz pri\u010du u\u010de o \u017eivotu i sebi samima. Svaka pri\u010da ima uvod, vrhunac i rasplet, pa vam donosimo primjer pri\u010de koju smo mi ispri\u010dali kroz igru.<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kako smo u pro\u0161li puta ve\u0107 pri\u010dali o strahovima<\/a> kod djece, kao primjer smo odlu\u010dili ispri\u010dati pri\u010du o aktualnom strahu od potresa. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Igra je tu da zaboravimo na sve brige i stresove koji nas okru\u017euju, a pri\u010da<\/strong> djeci pru\u017ea veliku utjehu<\/strong> ve\u0107 od malih nogu. \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Primjer na\u0161e pri\u010de<\/h2>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Mi smo za pri\u010danje pri\u010de koristili i elemente igre \u010ciri-biri bajka<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Jednom davno, \u017eivjela jedna princeza Ma\u0161a. \u017divjela je u dvorcu na vrhu zlatnog brda sa svojim roditeljima i bratom Leom. Bila je ona vesela i zaigrana djevoj\u010dica koja je dane provodila skakutaju\u0107i po livadi prepunoj cvije\u0107a. Svojim bi zaraznim smijehom svakog kog vidi \u010dinila sretnim. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

No, jednog je dana taj osmijeh nestao s njenog lica. Ma\u0161a je bila jako zabrinuta. Njen se dvorac jako zatresao i razbile su se sve vaze u kojima je dr\u017eala ubrano cvije\u0107e. S polica su pale i sve slike, te se jako upla\u0161ila da se cijeli dvorac ne sru\u0161i. Nije se vi\u0161e osje\u0107ala sigurno. Nije znala za\u0161to se njen dvorac zatresao i dan kasnije, i dan nakon toga. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\u010cula je neke pri\u010de o \u010dudesnim patuljcima koji stalno ne\u0161to kopaju ispod zemlje i da se to de\u0161ava zbog njih, tako joj je bar rekao brat Leo. Ma\u0161a je po\u010dela osje\u0107ati sve ve\u0107i i ve\u0107i strah i nikako se nije mogla rije\u0161iti tog groznog osje\u0107aja. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Jednog se dana Ma\u0161ina majka sjetila svog starog prijatelja, mudraca Larsa koji \u017eivi duboko duboko u za\u010daranoj \u0161umi. Znala je da joj on mo\u017ee pomo\u0107i, kao \u0161to je pomogao i njoj dok je bila mala i bojala se susjedovog psa Rikija. Tako je idu\u0107eg jutra odlu\u010dila povesti Ma\u0161u na putovanje, iako je znala da je \u0161uma veoma opasna. Spakirale su stvari i uputile se u mra\u010dnu \u0161umu. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

\u010cim su u\u0161le malo dublje, zemlja se zatresla. Pa nakon par koraka ponovno. Ma\u0161a se u\u017easno bojala, no vidjela je ptice koje i dalje mirno sjede na granama, ne obaziru\u0107i se na to \u0161to se zemlja svako malo zatrese. Mislila je da je to zato \u0161to su ptice i mogu poletjeti u bilo kojem trenutku. Kako su se pribli\u017eavali Larsovoj kolibi, zemlja se sve ja\u010de tresla, a sve \u017eivotinje u \u0161umi mirno su \u0161etale kao da se ni\u0161ta ne doga\u0111a. Napokon, stigle su. Lars je ve\u0107 znao da \u0107e do\u0107i pa ih je do\u010dekao otvorenih vrata. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Lars je izgledao pomalo smije\u0161no sa svojom gustom bijelom bradom i ra\u0161\u010dupanim obrvama. Ma\u0161a je bila sretna \u0161to \u0107e se napokon skloniti u kolibu. No \u010dim su sjeli za stol, sve se zaljuljalo, a Lars je uhvatio svoju \u0161alicu \u010daja da ne padne sa stola. Pona\u0161ao se kao da je to ne\u0161to \u0161to radi svaki dan.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

\u201cMa\u0161o, \u010dujem da se jako boji\u0161\u201d – <\/em>ka\u017ee Lars. <\/em>Ma\u0161a samo kimne glavom. Koliba se ponovno zatrese i Ma\u0161a se jako upla\u0161i. Po\u010dne moliti majku da idu ku\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\u201cA kako bi bilo da ti ostane\u0161 kod mene par dana?\u201d – <\/em>upita Lars Ma\u0161u. \u201cKod vas?! Nema \u0161anse! Ovdje je sto puta gore nego kod nas!\u201d – <\/em>upla\u0161eno \u0107e Ma\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\u201cMa\u0161o, zar se zbilja boji\u0161 drve\u0107a koje ple\u0161e?\u201d – <\/em>upita je Lars. “Drve\u0107a koje ple\u0161e?\u201d<\/em> – iznena\u0111eno \u0107e Ma\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

I onda joj je Lars objasnio kako drve\u0107e diljem svijeta voli plesati, pa onda tu i tamo malo pomaknu zemlju i zbog toga se sve zatrese. A kako on \u017eivi u \u0161umi, gdje je puno drve\u0107a koje voli plesati, stalno mu se koliba trese. No, to se doga\u0111a samo jednom u puuuno puno godina i traje neko kratko vrijeme. S vremenom drve\u0107e sve manje ple\u0161e i na kraju utone u dug i dubok san. Ma\u0161a je sve to pozorno slu\u0161ala i zami\u0161ljala sebe u svojoj plavoj haljinici kako ple\u0161e zajedno s tim drve\u0107em. I vi\u0161e joj se to nije \u010dinilo tako stra\u0161no.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

No Lars ju je ipak upozorio kako ponekad moramo paziti, posebno kada drve\u0107e malo ja\u010de zaple\u0161e, kako nam neki predmet ne bi pao na glavu, npr. omiljena vaza s cvije\u0107em. \ud83d\ude42\u00a0Odlu\u010dio joj je pokloniti pero koje je prona\u0161ao ispod najve\u0107eg drva u \u0161umi. Ka\u017eu da je to najmo\u0107nije drvo na kojem se nalaze naj Ma\u0161a se slatko nasmijala i zagrlila Larsa. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Na putu prema svom domu, zemlja se ponovno zatresla, ali ovaj put je Ma\u0161a samo tr\u010dkarala izme\u0111u drve\u0107a i tu i tamo izvela neki svoj plesni pokret. Napokon se rije\u0161ila svoje najve\u0107e brige i ponovno se osje\u0107ala sigurno u svom domu.\u00a0A kada bi se i dvorac malo zaljuljao, ona bi se sjetila starog bradonje Larsa, sakrila se ispod stola, i zami\u0161ljala kako s drve\u0107em ple\u0161e \u010daroban ples.\u00a0 Postala je ba\u0161 hrabra djevoj\u010dica. \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

Kraj.<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

O problemima<\/strong> je uvijek te\u0161ko pri\u010dati, te je djeci nekada te\u0161ko objasniti za\u0161to se to\u010dno neki doga\u0111aj dogodio, jer to dijete ne bi razumjelo. Nije poanta pri\u010de djetetu lagati<\/strong>, ve\u0107 mu u tom trenu pomo\u0107i da se opusti<\/strong> i rije\u0161i trenutnog straha. I nikako nemojte misliti kako niste dovoljno kreativni da sami osmislite svoju pri\u010du<\/strong>. To je ne\u0161to \u0161to se u\u010di i vje\u017eba, a djeca \u0107e vam sigurno pomo\u0107i sa svojim kreativnim i ma\u0161tovitim idejama. \ud83d\ude42<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

A tu je i zabavna dru\u0161tvena igra \u010ciri-biri bajka<\/a> koja slu\u017ei kao alata za pri\u010danje pri\u010da<\/strong>, te kroz koji mo\u017eete na zabavan i slikovit na\u010din prikazati cijelu pri\u010du. <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pripovijedanje je najstariji oblik u\u010denja i djeca kroz pri\u010du u\u010de o \u017eivotu i sebi samima. Svaka pri\u010da ima uvod, vrhunac i rasplet, pa vam donosimo primjer pri\u010de koju smo mi ispri\u010dali kroz igru. Kako smo u pro\u0161li puta ve\u0107 pri\u010dali o strahovima kod djece, kao primjer smo odlu\u010dili ispri\u010dati pri\u010du o aktualnom strahu od potresa. …<\/p>\n

Kako kroz igru osmisliti i ispri\u010dati vlastitu pri\u010du?<\/span> Read More »<\/a><\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":4389,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4384"}],"collection":[{"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4384"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4384\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4389"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4384"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4384"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ciribiribajka.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4384"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}